Anti aging medicina

Zamor nadbubrežne žlijezde

Jeste li se ove godine dobro odmorili i napunili svoje potpuno istrošene baterije? Jeste li odmor provodili prema planu, ili je bio određen nizom slučajnih događaja? Što vas je opuštalo, a što uznemiravalo tijekom odmora? Jeste li se uspjeli opustiti i ne misliti na svakodnevnicu? Jeste li svoje tijelo napunili vitaminima, mineralima i antioksidansima koji će vas braniti do idućeg odmora? Koliko znate o pravilnom opuštanju?
Godišnji odmor - pojam koji još od malena povezujemo s boravkom negdje drugdje, a ne kod svoje kuće. Uvijek se išlo na more, u inozemstvo, na selo, u planine radi odmora. Nekada su sindikati obilno sponzorirali odmaranje radnika, i većina ljudi mogla si je priuštiti barem odlazak na more, u odmaralište. Tamo se kupalo, sunčalo, kartalo, igralo šah i nogomet, navečer plesalo i nakon deset dana baterije su bile pune.
Japanci godišnji odmor povezuju sa tri duga dana kada ne trebaju dolaziti na posao, pa je kod njih je bolest zvana „kiroshi“ jako rasprostranjena. To je bolest iscrpljenosti organizma, za koju bi zapadnjaci rekli „burn-out“.
Danas je godišnji odmor nešto čemu se svi veselimo i od njega očekujemo puno, skoro kao i od ljubavne veze. Očekujemo da ćemo se prvo dobro odmoriti i naspavati, fino jesti i piti, doživjeti neka nova iskustva i regenerirati.
Kada su radnici borivši se za svoja prava izvikivali : 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati spavanja, bili su najbliže fiziologiji našeg tijela. Sve što danas radimo da bismo bili uspješni kao profesionalci, roditelji, ljubavnici ili bračni partneri iziskuje iznimnu energiju. Energiju dobivamo disanjem, hranom, odmorom i spavanjem, a gubimo na stotine raznih načina. Tijelo ponekad dopušta da uđemo u crveno, u svojevrstan minus, ali poslije kamate naplati više nego ikoj banka koju poznamo.
Sačuvanje i obnova energije glavna je aktivnost osobe koja želi davati i stvarati. No pitanje je koliko stvarno o tome znamo.
Postoje ljudi koji boluju od Adisonove bolesti, tj. njihove nadbubrežne žlijezde ne proizvode hormone koji im trebaju za životnu borbu. Bez vanjskih hormona oni bi bili nemoćni izaći iz kreveta, spavali bi po cijele dane, imali bi nizak krvni tlak, njihovi unutrašnji organi radili bi iznimno slabo i borba protiv infekcije bila bi nedostatna. Većina njih rođena je zdrava, a nadbubrežna žlijezda oboljela je iz nekog razloga, najčešće kao posljedica autoimune bolesti.
Adisonova bolest je ekstreman primjer kada nadbubrena žlijezda uopće ne radi i kada bez vanjske nadomjesne terapije nema opstanka, nema života. No postoje i blaži oblici slabog rada nadbubrežne žlijezde koji nisu tako očiti kao potpuni gubitak hormona nadbubrežne žlijezde i zbog toga se teško dijagnosticiraju.
Ovo pišem ne stoga da plašim kako biste mogli oboljeti od takve bolesti, nego da vas uputim u to kako stanje slabog rada nadbubrežne žlijezde prepoznati, izlječiti i nikada više ne ponavljati isto!
Dvije male žlijezde smještene na gornjem polu bubrega kontroliraju našu snagu, naše performanse. One luče hormone koji nam pomažu boriti se sa svakodnevnim, ali i s neuobičajenim stresom, luče kortizol i DHEA, te neurotransmitere adrenalin i noradrenalin.
Da bismo se ujutro mogli ustati iz kreveta, naše nadbubrežne već su u 3 ujutro počele raditi i stvarati kortizol, kako bismo u 6 ujutro bili čili i veseli. Naravno, ako smo legli u 4 ujutro, kortizol od prethodnog dana trošio se i stvarao previše, pa u 6 ujutro nećemo biti odmorni, nego mamurni i naše će tijelo tražiti još sna, još odmora. Naravno, neki će morati na posao, uzet će kavu, koja će istisnuti nešto malo kortizola i još više iscjediti nadbubrežne žlijezde. Poslije toga slijedi umor na koji bi jedina prava reakcija bi trebala biti odmor, a ne još koja šalica kave!
Uistinu mi se neobično mnogo pacijenta danas žali da su stalno umorni. Kada ih pitam o njihovim navkiama, vidim da puno ljudi kasno liježe u krevet, a ujutro bi htjeli biti čili. Na radnom mjestu još pokušavaju „istiskivati“ koliko-toliko kortizola, natapajući se kavom, ali kada dođu kući, tijelo im traži odmor. Takvu reakciju ne prepozanju kao normalnu, nego misle da je to patologija, bolest.
Kao što smo gladni i žedni, tako i umor moramo zadovoljavati odmorom. U tome nema ništa lošeg, nemoralnog ili ilegalnog. Kada pitam kronično umorne pacijente da li se odmaraju poslijepodne, s ponosom ističu da ne. To dođe kao sramota! Krasna južnjačka navika, tzv. „siesta“, lako je zaboravljena u moderno doba i smatra se slabošću!
Nadbubrežne žlijezde ne mogu stvarati kortizol neprekidno. One nisu perpetum mobile!
Novi modeli automobila u sebi imaju ugrađen program koji savjetuje kada prebaciti u veću brzinu za poštedu motora, uštedu goriva i sl., odnosno da vozimo učinkovitije. Je li ikada netko pročitao sličan takav „priručnik za upotrebu ljudskog tijela“ ? Kada to trebamo „prešaltati“ u veću brzinu?
Mnogi mladi ljudi - izvana uspješne karijere, skupa odijela i torbice - već u ranim tridesetima imaju „istrošene“ nadbubrežne žlijezde! Danak je to borbi za opstanak koja „dere“ sve što stigne, a meta su ambiciozni ljudi kreativnih potencijala. Nažalost, tretira ih se kao potrošnu robu, jer uvijek dolaze novi, mlađi i svježiji, čiji kortizol još uvijek radi. Kada vam se potroše nadbubrežne žlijezde, možete imati niz simptoma, ovisno o tome kakva vam je genetika. Preopterećena nadbubrežna žlijezda najčešće se manifestira kao nesanica, nemir, anksioznost, glavobolja, ispadanje kose, loš ten, akne, pojačana dlakavost kod žena, debljanje, visok ili nizak tlak, slaba probava, napuhanost, infekcije genitalnog ili mokraćnog trakta, česte ozljede, upale mišića ili tetiva, sklonost dramatiziranju, optuživanju, vikanju, razdražljivost, gubitak libida, želja za slatkim ili slanim, debljanje ili mršavljenje, neredovite menstruacije, neplodnost!
Iako se neki od tih simptoma tretiraju kao stanja koja ne zahtjevaju hitnu medicinsku pomoć, ako se na vrijeme ne prepozna, nadbubrežna žlijezda, slaba i nemoćna, za sobom može dovesti i druge opasnije poremećaje od kojih svakako trebamo misliti na autoimune bolesti!
Zašto je to tako?
Ako radimo više od 8 sati dnevno, ako se dakle ne odmaramo dovoljno, uz to pijemo više od jedne šalice kave dnevno i jedemo jednostavne žitarice, koje nam daju brzu energiju, sve to znači da nam je tijelo pod povećanim energetskim pritiskom i kortizol pokušava zadovoljiti naše energetske potrebe dajući naredbe ostalim organskim sustavima da rade preko granice. „Navijena“ nadbubrežna žlijezda, koja je došla na 10 000 okretaja, više se ne može lako isključiti, a pogotovo ne onda kada bismo mi to htjeli. A onda se poseže za antidepresivima ili opijatima, koji „konačno“ opuste.
Sva je sreća da je naše tijelo cijelo obnovljivo. Saznala sam to kada sam se počela baviti s funkcionalnom medicinom, stoga mogu širiti nadu među mnoge moje pacijente. To je dobro čuvana tajna, gotovo kao i ona u jednoj našoj pokrajini da se vino može „delati“ i od grožđa. No šalu na stranu, ta mala tajna obnovljivosti našeg tijela je jednostavna, lako provodljiva, ne treba vam ni novaca ni skupih alata, samo zdrav razum. (Samo?)
Dakle, kako obnavljati našu energiju, kako čuvati nadbubrežne žlijezde i kortozol?
Prvo: Zdrava prehrana
Ništa jednostavnije, odmah ću vam reći. Ne trebate ni recepte, ni predznanje, samo probajte zamisliti što bismo jeli da nema trgovačkih lanaca. Dakle jeli bismo sezonsku hranu, koja dolazi iz zemlje, neprerađena je i u obliku u kojem je narasla. Isto tako pomislite na naš probavni sutav, koji je nastao kada i homo sapiens, u kameno doba. Znači, naš su želudac i crijeva jeli su tzv. paleolitičku prehranu, i tome su prilagođeni. Homo sapiens nije originalno predviđen da jede žitarice! (Nisu niti životinje.) Štoviše, danas je i znanstveno dokazano da gluten (protein iz žitarice) može biti pokretač upalnih procesa u tijelu. Većina ljudi koji su skupili dovoljno novaca da naprave iznimno skup test intolerancije na hranu dobila je rezultate prema kojima ne smiju jesti većina žitarica, kravlje mlijeko i neke vrste voća. Pri tome je gluten bio problem u 99% mojih pacijenata, kao i kravlje mlijeko. Povrće pak gotovo nikada! ( Jedna mala digresija: danas se pseća hrana proizvodi s deklaracijom da nema soje, nema glutena, nema kravljih proteina... Pitam se: ako nije dobro za psa, zašto je dobro mene?! Provjerite i sami deklaracije u pet-centrima.)
Dakle, jedite povrće, ja ga zovem zelenjava, jer tako ćete se sjetiti da treba biti zeleno. Krumpir nije povrće, nego škrob. Jedite zeleno lisnato povrće koje je izvor tvari koje trebaju u energetskim procesima našeg tijela. Bez zelenjave nema dobre energije. Koliko zelenjave? Najmanje pola kilograma dnevno, a ja osobno jedem kilogram. Kada skuhate (ne prekuhate), to ispadne mala količina, a još bolje je raditi zelene „smoothie“. U mješalici (blender) sve lijepo smiješate, dodate malo ulja i vode, i imate energije cijelo jutro.
Uz zelenjavu jedite proteine, biljne i životinjske, i koristite samo hladno prešana biljna ulja. Hranu ne pržite na tekućim uljima, samo na čvstim mastima. Jedite i zasićene i nezasićene masti. Žitarice izbjegavajte u širokom luku, a pekarnice ne primjećujte! Možda vam to izgleda drastično, ali takvu je prehranu za nas zamislio naš stvoritelj, pa tko god on bio!
Drugo: Disanje
Naoko banalno „disanje“ krije u sebi veliku filozofiju. I sama sam prolazila školu disanja i shvatila kako to ne radim dobro. Disanjem unosimo energiju u tijelo.
Treba disati svjesno, a kada smo pod napetošću, disanje najbolje opušta. Zadržavanje disanja uzrok je mnogih bolesti.
Treće: Relaksacija
Energiju vraćamo aktivnošću koja nas veseli! Većina ljudi zna kako se pravilno relaskirati, no i tu se može potkrasti greška. Ljudi će intuitivno izabrati neku sportsku aktivnost misleći pri tome da nešto dobro rade za sebe. Za neke će to biti dobro rješenje, dok će neki nakon sporta biti još izmučeniji. Nakon kratkog predaha, doći će još veći umor. Takve osobe moraju birati meditativne aktivnosti, kao što su to autogeni trening, „rejuvenation“, progresivna mišićna relaksacija, „biofeedback“. Većinom su to vođene relaksacije, dok se osoba u potpunosti ne osposobi za samostalno prakticiranje. Izvrsni rezultati mogu se postići kod mnogih tjelesnih i psihičkih poremećaja, ali osoba prije toga treba proći profesonalno testiranje.
Eto, to je ta mala tajna života! Provjerila sam je na puno „pametnih i zdravih ljudi“ s kojima sam imala prilike komunicirati u pola desetljeća svoga života. Usporedila sam sa znanstvenim istraživanja, i sve se slaže.
Dakle, zdrave nadbubrežne žlijezde brinu se za dobre performanse našeg tijela, a zdravim ih održavamo s tri male tajne: zdravom prehranom, disanjem i relaksacijom.
Pridržavate li se toga, nikada nećete doživjeti „low battery“ stanje!



Sanja Toljan, dr. med.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Brzi upit