Klinička medicina

Mislim (dok jedem), dakle jesam

Živimo u 21. stoljeću, a i dalje bolujemo, starimo, umiremo u istoj dobi ili ponekad čak i prije nego što su to naše bake i djedovi odlazili s ovoga svijeta. Medicina i tehnologija napredovale su do neslućenih granica, a mi smo pretili, imamo povišeni srčani tlak i nedopustivo visoke masnoće, umorni smo i patimo od kožnih bolesti i alergija. Ako medicina ne pomaže, možda bi bilo dobro osvrnuti se na zdrav razum. „Ono si što jedeš“, kaže poslovica, a ako je po njoj, jedemo loše.
Nauka o prehrani, jelu, namirnicama, nutrijentima, nepravedno je stavljena na stranu. Hipokratova "neka hrana bude tvoj lijek i tvoj lijek tvoja hrana" davno je zaboravljena. Zašto je tome tako?
Jednostavan odgovor je: jer nas nitko zaista ne uči kako, kada i što jesti. Ta životno važna odluka ostavljena je nama samima na volju, da biramo hranu koju ćemo unositi u svoje tijelo kao što kupujemo i odjeću: privlačnija ambalaža i pristupačnija cijena znače veću vjerojatnost da će se proizvod prodati.
A u stvarnosti u svoje tijelo moramo unositi hranu i tekućinu da bismo ga opskrbili nutrijentima, mikronutrijentima, vitaminima, mineralima i vodom. Ako statistike kažu da je 80% muškaraca i skoro 60% žena u Hrvatskoj pretilo, očito radimo nešto loše. O bolestima da i ne govorim, zadržat ću se samo na vanjskom izgledu.
Važno je što jedemo, a izgleda da je još važnije kako jedemo. Dešifrirati „program svog metabolizma“ nije lako, a još je teže slijediti ga. Svi koji su učili medicinsku biokemiju znaju da se masti, proteini i ugljikohidrati ne probavljaju na isti način. Npr. žitarice, krumpir i grah zahtijevaju alkalnu sredinu, dok bjelančevine za svoju probavu trebaju kiselinu, što znači da ako jedete zajedno puricu i mlince, ili janjetinu i mladi krumpir, uz to još i domaći kruh i desert na kraju, kiselina za probavu mesa i lužina za probavu mlinaca i krumpira će se poništiti, probava će se zaustaviti, i mi ćemo se osjećati napuhano, teško. Ako se kontinuirano uzima hrana koja je zbog načina probave nekompatibilna, produžuje se proces neprobavljanja i tako u crijevima možemo imati ostatke hrane stare i do tjedan dana. Užasno!
Često se postavlja pitanje treba li za vrijeme ručka treba piti vodu ili neku drugu tekućinu? Ako jedemo dovoljnu količinu salate i povrća, pretpostavka je da ćemo imati dovoljno tekućine za dobru probavu. Ako ste jednostavno ovisni o pijuckanju, tu i tamo „liznite“, ali zaista mikrokoličine kvalitetne tekućine, tek toliko da zavarate naviku. Pijenje većih količina tekućine za vrijeme jela razrjeđuje probavne sokove, što također usporava probavu.
Ako zastanete na trenutak i promislite o svojim dosadašnjim navikama, vjerojatno ćete prepoznati dosta loših poteza. Oni bi mogli biti razlog za napuhanost poslije jela, težinu u želucu, podrigivanje, refluks sadržaja iz želuca, lijena crijeva. Koliko bolesti bismo potencijalno mogli izliječiti ili još bolje prevenirati budemo li razmišljali dok jedemo.
Znanstvenici su izračunali koliko koja hrana dugo ostaje u želucu. Vrijednosti se kreću od 3 do 6 sati, osim voća koje se probavlja samo pola sata. Zato ako jedete voće kao desert, ono će trunuti u vašem želucu predugo vremena. Voće se jede pola sata prije obroka ili 4-5 sati nakon jela.
Voće i povrće sadrže antioksidante, aminokiseline, vitamine, minerale i vodu, koji su potrebni tijelu za pravilnu funkciju, ali i za prevenciju raznih poremećaja i bolesti. Zapamtite da je za pravo izlječenje potrebna snaga i energija tijela, a lijekovi samo pomažu u tome.
Piramida zdrave prehrane stavlja voće i povrće na primarno mjesto, ne više kao do nedavno žitarice. Takve trendove ne treba gledati kao pomodarstvo nego postignuće struke koje se temelji na znanstvenim činjenicama. Osim toga, povrće (koje sadrži povoljne ugljikohidrate) se lako kombinira s bjelančevinama , mastima i žitaricama, što ga čini poželjnim uz svako jelo. Za razliku od povrća, bjelančevine se loše kombiniraju s ugljikohidratima i mastima, a masti trpe samo povrće i donekle ugljikohidrate.
Poželjne kombinacije su:
- bjelančevine + povrće
- ugljikohidrati + povrće
- masnoće + povrće
Dobra kombinacija je:
- masnoće + ugljikohidrati
Loše kombinacije su:
- bjelančevine + masti
- bjelančevine + ugljikohidrati
Voće se jede pola sata prije obroka ili kao zaseban obrok (npr. doručak). Ne bi trebalo miješati zajedno slatko i kiselo voće. Lubenice i dinje treba jesti zasebno ili u kombinaciji s kiselim voćem.
Ugljikohidrati: grah, kruh, žitarice, pahuljice, leća, krumpir,bundeva…
Bjelančevine: mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, riba, meso, soja…
Povrće: sve općenito poznato osim krumpira koji se ubraja u ugljikohidrate
Voće kiselo: kupina, borovnica, grejp, naranča, jagoda, jabuka,limun,višnje, kiwi, mango, breskva, jabuka, marelica
Voće slatko: banana, grožđe, datulje, smokve, šljive, suho voće, grožđice
Posebna kategorija: lubenice i dinje
Važno je pitanje i broj obroka na dan, kojih mora biti barem dva ili više, a preporučuje se barem 4-5. Uvijek je cilj što stabilnija razina šećera u krvi, što postižemo manjim, ali češćim obrocima, ili rjeđim, ali kvalitetnijim obrocima koji sporo podižu šećer u krvi i time energija duže traje i bolje se iskorištava (povrće, bjelančevine, masti).
Ne postoji idealna prehrana, nego individualna prehrana. Ovi naputci služe kako bismo razradili svoj plan prehrane u odnosu na svoje vrijeme, posao, obitelj i mogućnosti. Odluka o tome želimo li dugo i kvalitetno živjeti u našim je rukama, a počinje danas, s prvim obrokom.



Sanja Toljan, dr. med.

Poslijednja izmjena danaPonedjeljak, 29 Prosinac 2014 13:50

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Brzi upit